Hiljade praznih kuća. Rekordne milijarde iz dijaspore. Što je više ljudi odlazilo iz Bosne i Hercegovine, više je novca stizalo u suprotnom smjeru.
Kada penzija nije dovoljna za račune, lijekove i svakodnevne troškove, Jovanu Vasiliću iz Bijeljine, na sjeveroistoku BiH pomažu djeca koja žive i rade u Austriji.
“Da nije tih doznaka iz inostranstva i da nije tog mladog svijeta koji radi tamo, mi penzioneri koji smo ovdje, a i ja sam penzioner, vjerovatno bismo jedva sastavljali kraj s krajem”, kaže Vasilić za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Njegova priča nije izuzetak.
Prošle godine građani BiH koji žive i rade u inostranstvu poslali su porodicama u domovini 4,46 milijardi maraka (oko 2,28 milijardi evra), najviše do sada.
Rast je nastavljen i u ovoj godini, te samo u prvom kvartalu dostigao više od pola milijarde evra uz rast od 13 miliona evra u odnosu na isti period 2025. godine.
Novac, uglavnom, stiže iz zemalja Zapadne Evrope, Skandinavije i Sjeverne Amerike, gdje je bh. dijaspora najprisutnija.
Ekonomski analitičari za Radio Slobodna Evropa kažu da taj novac najčešće stiže kao pomoć porodicama u BiH.
No, dodaju kako to pokazuje i da je Bosna i Hercegovina danas, ekonomski, jedna od najzavisnijih evropskih zemalja od novca građana koji više ne žive u njoj.
Doznake su, prema zvaničnim procjenama, jedan od najvažnijih izvora stranog novca u BiH i predstavljaju više od 10 posto BDP-a BiH.
Prazne kuće, pomoć iz dijaspore
Širom Bosne i Hercegovine hiljade porodica oslanjaju se na novac koji im rodbina šalje iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Švicarske i drugih zemalja u kojima danas živi jedna od najbrojnijih dijaspora u Evropi.
Istovremeno, kao predsjednik Udruženja potrošača “Zvono”, Jovan Vasilić “svjedoči” i drugoj strani istog procesa, masovnom iseljavanju stanovništva.
“Radimo mi i istraživanje. Pazite, između šest i sedam hiljada vodomjera mjesecima ne registruje nikakvu potrošnju vode. Dakle, potrošnja je 0. To znači da tu niko ne živi ili dolazi samo povremeno”, kaže Vasilić.
Prema njegovim riječima, sve je više porodica koje trajno odlaze iz zemlje, a sve manje onih koje odlazak u inostranstvo posmatraju kao privremeno rješenje.
“Ranije su ljudi odlazili da zarade, pa se vraćali. Sad imate situaciju da su oni koji su otišli napravili nove kuće ovdje, ali se ipak nisu vratili. Ja lično znam u više naselja kod Biljeljine gdje imate desetine novih kuća. U njima niko ne živi, ne vraća se niko, čak ih se većina i prodaje. Danas odlaze čitave porodice. Odlaze djeca, odlaze unuci i pitanje je šta će biti kada više ne bude roditelja kojima se danas šalje novac”, kaže on.
Ističe kako su mu i njegova djeca rekla “izvini, ali mi se ne planiramo vratiti“.
“Tamo su dobili i djecu, koja idu tamo i u školu, grade potpuno novi život…neće se vratiti ovdje, i to je, eto, jedan od primjera paradoksa ovih podataka o doznakama. Neće ih biti kad mi stari izumremo“, zaključio je.
Rekordne doznake, a bez komentara Centralne banke
Podaci Centralne banke BiH pokazuju da novčane doznake iz inostranstva rastu gotovo bez prekida posljednjih godina.
Građani BiH koji žive i rade u inostranstvu poslali su tokom 2021. godine 3,04 milijarde maraka (oko 1,55 milijardi evra).
Godinu dana kasnije taj iznos porastao je na 3,58 milijardi maraka (1,83 milijarde evra), da bi 2023. godine dostigao 3,79 milijardi maraka (1,94 milijarde evra).
U 2024. godini doznake su premašile 4,16 milijardi maraka (2,13 milijardi evra), a prošle godine dostigle rekordnih 4,46 milijardi KM (2,28 milijardi evra). Trend je nastavljen i ove godine.
Kada se trenutnim podacima dodaju penzije iz inostranstva i druga socijalna davanja, ukupni tekući transferi iz inostranstva u prvom kvartalu ove godine, dakle za samo tri mjeseca, dostigli su 1,33 milijarde maraka (oko 680 miliona evra).
Centralna banka BiH nije željela komentarisati razloge rasta doznaka niti njihov uticaj na ekonomiju zemlje.
U odgovoru za Radio Slobodna Evropa naveli su da se “nadležnost Centralne banke Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti odnosi na prikupljanje, obradu i objavljivanje statističkih podataka o doznakama iz inostranstva u skladu sa međunarodnim statističkim standardima”.
Ipak, iz samih podataka vidljivo je da doznake predstavljaju jedan od najvažnijih izvora stranog novca u Bosni i Hercegovini.
Prema procjenama Svjetske banke, njihov udio u bruto domaćem proizvodu BiH godinama se kreće iznad deset odsto, što Bosnu i Hercegovinu svrstava među evropske zemlje koje su najzavisnije od novca koji stiže iz inostranstva
Doznake održavaju standard, ali ne rješavaju problem
Za ekonomistu Admira Čavalića rekordni iznosi nisu iznenađenje, ali da se taj priliv novca ne može posmatrati kao investicija, već kao pomoć članovima porodice koji su ostali u Bosni i Hercegovini.
“Riječ je prvenstveno o socijalnim doznakama. Na određeni način održava se socijalni mir kroz te doznake iz inostranstva. Drugačije se ne bi mogao objasniti životni standard velikog broja građana koji imaju male prihode ili minimalne penzije”, kaže Čavalić za RSE.
Prema njegovom mišljenju, rast doznaka istovremeno je posljedica dugogodišnjeg iseljavanja i sve većih potreba građana koji su ostali u zemlji.
Posljednjih godina rasli su troškovi hrane, energenata, lijekova i stanovanja, pa je podrška iz inostranstva mnogim domaćinstvima postala važnija nego ranije.
“Kada bih rangirao faktore, rekao bih da su najvažniji veći broj naših ljudi vani i veće potrebe stanovništva koje je ostalo ovdje”, kaže Čavalić, dodajući da bi nestanak tog novca imao ozbiljne posljedice.
“Kada bismo preko noći ukinuli te doznake, Bosna i Hercegovina bi vrlo vjerovatno ušla u recesiju. Došlo bi do snažnog pada domaće potrošnje i velikog pritiska na javne budžete”, naveo je Čavalić za RSE.
Sličnog je mišljenja i ekonomistkinja Svetlana Cenić, koja smatra da rekordni priliv novca iz dijaspore pokazuje koliko je Bosna i Hercegovina postala zavisna od ljudi koji su je napustili.
“Doznake iz inostranstva čuvaju standard, kupovnu moć i sprečavaju da dio stanovništva ode u apsolutno siromaštvo”, kaže Cenić za RSE.
Ali upozorava da se iza rekordnih iznosa krije mnogo manje optimistična slika.
“Zemlja koja se hvali doznakama iz inostranstva bolje da sebi opali šamar u ogledalu. Rasterao si svoje stanovništvo, a sada od njih tražiš da investiraju i šalju pare”, kaže ona.
Po njenim riječima, Bosna i Hercegovina danas koristi koristi od dijaspore, ali istovremeno gubi stanovništvo koje taj novac šalje.
“Ljudi danas šalju novac roditeljima i porodici. Ali šta će biti kada tih roditelja više ne bude i kada cijele porodice trajno presele u inostranstvo?”, pita Cenić.
Između odlaska i povratka
Prema procjenama međunarodnih organizacija, van Bosne i Hercegovine danas živi oko 1,6 miliona osoba rođenih u BiH, dok procjene o ukupnom broju ljudi bh. porijekla prelaze dva miliona.
Upravo zbog toga Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH, smatra da rast doznaka nije moguće objasniti samo kroz odlazak stanovništva.
Na terenu, kaže, vidi dva paralelna procesa.
Ljudi i dalje odlaze, ali dio dijaspore pokušava zadržati vezu sa Bosnom i Hercegovinom. To, kaže pokazuju.
“Teoretski ljudi žele da se vrate, a praktično odlaze. Odlaze mladi, ali i cijele porodice. Vi na sjeveru zemlje imate gradić u kome je živjelo 10 hiljada stanovnika, a danas tamo živi jedva dvije hiljade. Sve je otišlo”, kaže Zukić za RSE.
Prema njenim riječima, stvarni obim iseljavanja teško je precizno utvrditi jer se mnogi građani nikada formalno ne odjave iz mjesta u kojima su ranije živjeli.
“Imamo ljude koji godinama žive van Bosne i Hercegovine, ali su i dalje formalno prijavljeni ovdje”, kaže ona.
Istovremeno, primjećuje i drugačije obrasce ponašanja dijaspore, jer postoje podaci o povećanju želje za povratkom.
Prema statistici njemačke agencije za statistiku, Destatisa, tokom 2025. godine iz Bosne i Hercegovine u Njemačku se doselilo 13.707 osoba, dok se 10.474 ljudi iz Njemačke vratilo ili doselilo u BiH.
Iako je saldo i dalje pozitivan u korist Njemačke, razlika od 3.233 osobe najniža je u posljednjih trinaest godina.
To, smatra Zukić, sugeriše da se uz odlazak stanovništva pojavljuju i prvi, još uvijek skromni, signali povratka dijela dijaspore.
Ističe i kako sve više ljudi koji rade u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj kupuje stanove u većim gradovima u Bosni i Hercegovini.
“Vrlo je primjetno da ljudi kupuju stanove u većim gradovima. Dio uplata sigurno ide i u tom smjeru”, kaže Zukić.
Takvu odluku donio je i pedesetogodišnji Banjalučanin koji gotovo dvije decenije radi u Minhenu.
Majci redovno šalje novac za račune i lijekove, a prije nekoliko godina kupio je stan u Banjoj Luci.
Ne planira skoro vraćanje, ali planira penziju da troši u Banjaluci.
“Djeca su mi u Njemačkoj. Tamo rade i grade svoje živote. Ali ja želim da se vratim kada steknem uslove za penziju. Zato sam kupio stan”, kaže za RSE.
Takvi primjeri pokazuju da dio dijaspore Bosnu i Hercegovinu i dalje vidi kao mjesto u koje bi se jednog dana mogao vratiti.
Ali podaci sa terena istovremeno pokazuju da odlazak stanovništva nije zaustavljen.
Zbog toga Mirhunisa Zukić smatra da rekordne doznake imaju dvije strane.
S jedne strane pomažu porodicama koje su ostale u zemlji, a sa druge, podsjećaju da iza gotovo svake uplate stoji neko ko je Bosnu i Hercegovinu napustio u potrazi za boljim životom.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
