Popularni lijekovi za mršavljenje na bazi semaglutida, među kojima su Ozempic i Wegovy, mogli bi djelovati na znatno složeniji način nego što se ranije pretpostavljalo. Njihov učinak najčešće se povezuje sa smanjenjem apetita, ali novo istraživanje na miševima pokazuje da dugoročni gubitak kilograma ne zavisi samo od suzbijanja gladi.
Studija objavljena u naučnom časopisu PNAS otkrila je da moždane ćelije poznate kao „neuroni gladi“ moraju ostati funkcionalne kako bi semaglutid ostvario puni učinak na smanjenje tjelesne težine.
Takav rezultat na prvi pogled djeluje proturječno jer otvara pitanje zbog čega bi lijek namijenjen mršavljenju zavisio od ćelija koje potiču osjećaj gladi.
Složena uloga neurona
Mateus d'Ávila sa Univerziteta Yale i njegove kolege proučavali su moždane ćelije koje učestvuju u regulaciji energetske ravnoteže organizma. Riječ je o AgRP neuronima, koji se aktiviraju kada tijelu nedostaje energije.
„AgRP neuroni često se opisuju samo kao ‘neuroni gladi’, ali to je preveliko pojednostavljenje“, objasnio je d'Ávila.
Dodao je da su ranija istraživanja pokazala kako ovi neuroni koordiniraju znatno širi odgovor organizma na nedostatak energije. To uključuje i način na koji tijelo aktivira i troši pohranjenu energiju, poput masnih zaliha.
Eksperiment na miševima
Naučnici su korištenjem nekoliko metoda poremetili funkciju AgRP neurona kod ženki miševa, nakon čega su životinjama davali semaglutid. Ovaj lijek oponaša prirodni hormon koji se oslobađa poslije obroka i mozgu šalje signal sitosti.
Semaglutid smanjuje apetit, usporava pražnjenje želuca i pomaže u regulaciji nivoa šećera u krvi. Tokom eksperimenta ženke miševa s blokiranim „neuronima gladi“ nastavile su jesti manje, ali je njihov metabolički odgovor na lijek bio oslabljen.
Te životinje vratile su izgubljenu težinu u roku od 15 dana, dok su miševi s funkcionalnim AgRP neuronima uspjeli zadržati nižu tjelesnu masu.
Trošenje masnih zaliha
Istraživače je posebno iznenadilo to što su miševi koji su ponovo dobili na težini i dalje unosili manje hrane, a u pojedinim slučajevima čak manje od životinja iz kontrolne grupe.
Rezultati su pokazali da se puni učinak semaglutida kod ženki miševa ne može objasniti isključivo smanjenim unosom hrane. Kada AgRP neuroni nisu pravilno funkcionisali, smanjila se i sposobnost organizma da koristi energiju iz masnih zaliha.
Tim je nalaze potvrdio dodatnim eksperimentima. Ometanje „neurona gladi“ ili blokiranje puteva kojima se koriste masne zalihe oslabilo je učinak lijeka na tjelesnu težinu. Uočeno je i da dugotrajna terapija semaglutidom mijenja aktivnost ćelija, potrošnju energije i veze AgRP neurona s drugim moždanim ćelijama.
Važna ograničenja
Autori upozoravaju da je riječ o pretkliničkom istraživanju provedenom na miševima, zbog čega rezultate nije moguće direktno primijeniti na ljude. Najizraženiji učinak zabilježen je kod ženki, dok mužjaci u istim uslovima nisu pokazali jednake rezultate.
Na ishod eksperimenta utjecali su i način prehrane životinja te metoda korištena za blokiranje neurona.
„Ovo je pretklinička studija mehanizma djelovanja i naši se rezultati zasad ne bi trebali koristiti kao smjernica za uzimanje semaglutida ili drugih GLP-1 lijekova kod ljudi“, naglasio je d'Ávila.
Potrebna nova istraživanja
Istraživači nisu direktno upoređivali semaglutid sa starijim lijekovima za suzbijanje apetita, pa je još prerano zaključiti da je otkriveni mehanizam odgovoran za njegov dugotrajniji učinak.
Ranija istraživanja pokazala su da brzodjelujući GLP-1 lijekovi mogu brzo blokirati AgRP neurone, pri čemu je snažnija blokada bila povezana s većim smanjenjem unosa hrane. Kada su naučnici umjetno ponovo aktivirali te neurone, životinjama se djelimično vratio apetit.
Druga studija na miševima identificirala je zasebnu grupu neurona u moždanom deblu koja bi mogla biti ključna za učinak semaglutida na apetit i tjelesnu težinu, ali ne i za neželjene reakcije poput mučnine.
Nova studija ne osporava ranije nalaze o kratkoročnom smanjenju apetita, nego ukazuje na dodatnu ulogu AgRP neurona tokom dugotrajnog liječenja. Ako buduća istraživanja potvrde postojanje sličnog mehanizma kod ljudi, rezultati bi mogli pomoći u objašnjenju različitih reakcija pacijenata na lijekove i razvoju učinkovitijih terapija.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
