Danas, 11. jula, navršava se 29 godina od genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice, njene okoline i svega onoga što je trebalo da bude “Zaštićena zona Ujedinjenih nacija”.
Iako je genocid u Srebrenici počeo i prije tog 11. jula 1995. godine, i iako su zločini počinjeni tog jula 1995. godine samo kulminacija genocidnih namjera agresora, zločinaca i krvoloka iz cijele Bosne i Hercegovine još od 1992. godine, današnji dan je ostao prepoznat kao Dan sjećanjana žrtve genocida u Srebrenici.
U krvavom pohodu bosanskih Srba prije 29 godina je počinjen najveći zločin na tlu Evrope još od završetka Drugog svjetskog rata. U samo nekoliko dana ubijene su 8372 osobe, a vrlo važno je istaknuti da taj broj nije konačan. Također je važno istaknuti da u genocidu počinjenom 11. jula 1995. godine nisu ubijani samo Srebreničani, već i Bratunčani, Zvorničani, Višegrađani, Fočaci, Vlaseničani, Žepljani, i svi oni iz istočne Bosne koji su spašavajući vlastite živote još od 1992. godine svoje utočište našli u Srebrenici. A sami zločini tog jula 1995. godine počinjeni su i po 100 kilometara daleko od Srebrenice. Žrtve su nalažene u primarnim, sekundarnim, pa čak i tercijarnim masovnim grobnicama. Preko 1500 žrtava još uvijek nije pronađeno i čeka da pronađe svoj vječni smiraj u Memorijalnom centru u Potočarima.
O zločincima ne treba mnogo govoriti. O njima je dovoljno rečeno pred sudovima širom kugle Zemaljske. Stotine osuđenih na nekoliko hiljada godina zatvora zbirno. A to je vrlo mali dio direktnih i indirektnih izvršioca genocida. Veliki je broj onih koji još uvijek nisu izašli pred lice pravde.
Ono o čemu se mora govoriti jeste uloga “međunarodne zajednice”, svih onih koji su se zaklinjali “nikad više” nakon Drugog svjetskog rata i svih onih “čuvara civilizacijskih vrijednosti”. Iako su Bošnjaci u Srebrenici imali njihovu zaštitu i podršku, ona je ostala mrtvo slovo na papiru i vječiti podsjetnik koliko grozna može biti izdaja ljudskog roda.
Upravo zbog svega navedenog naša najveća, ljudska, civilizacijska obaveza jeste ne zaboraviti genocid u Srebrenici, sjećati se svakog dana, a ne samo 11. jula, naučiti prijeko potrebne lekcije i ono naučeno, kao i istinu, prenositi širom svijeta i s generacije na generaciju. Samo tako se možemo boriti protiv negiranja i veličanja genocida koje je ljudsko dno koje nismo mogli ni da zamislimo, samo tako možemo spriječiti neki novi genocid i samo tako će hiljade žrtava onog srebreničkog imati svoj potpuni mir.
Danas će u Memorijalnom centru u Potočarima biti ukopano 14 žrtava genocida u Srebrenici. To su: Hasib (Uzejir) Efendić, rođen 1931. godine, Ćamil (Uzejir) Efendić, rođen 1928. godine, Mehmed (Daut) Krdžić, rođen 1961. godine, Sabrija (Asim) Omić, rođen 1966. godine, Mušan (Ramo) Šiljković, rođen 1956. godine, Sakib (Ragib) Harbaš, rođen 1975. godine, Beriz (Omer) Mujić, rođen 1978. godine, Ahmet (Ismet) Jašarević, rođen 1971. godine, Nevres (Mehmed) Salihović, rođen 1970. godine, Ibrahim (Muharem) Salkić, 1935. godine, Midhat (Adem) Bašić, rođen 1973. godine, Hajdin (Kadrija) Mustafić, rođen 1959. godine, Latif (Arif) Mandžić, rođen 1964. godine i Hamed (Ibrahim) Salić, rođen 1927. godine.
Redakcija portala Sport Centar je donijela odluku da do okončanja komemorativnog dijela programa, te dženaze-namaza i ukopa 14 žrtava neće objavljivati nikakav sadržaj. Svim ožalošćenim porodicama izjavljujemo najiskrenije saučešće, sa preživjelima dijelimo nadu da će mir i pravda jednoga dana biti potpuni, te šaljemo poruku da nikada nećemo zaboraviti ni oprostiti genocid u Srebrenici!
